Autoelektričari održavaju električne i elektronske uređaje i instalacije u automobilu, montiraju i demontiraju rasvjetu automobila i regulišu paljenje. Dijagnosticiraju kvar na elektronskoj opremi automobila i otklanjaju ga zamjenjivanjem elektronskog sklopa. Budući da moderni automobili imaju sve više elektronski regulisanih funkcija, primjena osnovnih znanja elektrotehnike i elektronike na električne i elektronske uređaje u automobilu ključna je u ovom zanimanju. Prve elektronske komponente koje su se koristile u automobilima jesu elektronski sklopovi koji kontrolišu rad motora i instrumente na komandnoj ploči. U novije vrijeme sve se više elektronike koristi za kočnice, prenosnike, upravljački mehanizam te elektronske komponente za klimatske uređaje i elektronske sklopove kojima se regulše ubrizgavanje goriva u cilindar. Autoelektričari poznaju princip rada elektronskih sistema, a njihov je osnovni posao zamjena takvih sistema novima. Električni uređaji koje popravljaju i montiraju jesu svjetla i kompletna saobraćajna signalizacija te električni sklop paljenja automobila. Osim za prepoznavanje elektronskih kvarova, trebaju biti osposobljeni za ispitivanje i zamjenu elektronskih komponenti.Predviđa se da će ubuduće u automobilima biti sve više elektronike, tako da je neprestano učenje novih tehnologija važan dio zanimanja. Autoelektričari koji rade u ovlaštenim servisima pojedinih automobilskih kompanija odlaze na učenje u tvornice koje proizvode nove tipove automobila, gdje se osposobljavaju za otklanjanje kvarova specificiranih elektronskih sklopova ili pak rade prema specifikacijama tih kompanija. Autoelektričari u radu upotrebljavaju mjerne instrumente i kontrolne električne instrumente za ispitivanje uređaja; ampermetar, ohmmetar i voltmetar. Osim opreme za elektronsko ispitivanje, upotrebljavaju i standardni alat: kliješta, lemilice, pincete, turpije, škare i odvijače. Mogu raditi i na održavanju električne i elektronske opreme, montaži rasvjete i regulaciji paljenja.
Autoelektričari rade u radionicama i servisima najčešće u zatvorenom prostoru. Radionice u kojima rade mogu biti prozračne, ali i zagušljive i bučne. Udišu prašinu, ispušne gasove motora i isparavanja ulja. Prijeti im opasnost od strujnog udara. Katkad moraju raditi u neugodnim položajima. U poslu se moraju držati rokova naručilaca posla.
Autoelektričar mora imati dobar vid, sposobnost razlikovanja osnovnih boja, dobar sluh i dobru motoričku spretnost ruku i prstiju. Zbog važnosti razlikovanja boja električnih provodnika, isključene su osobe koje ne razlikuju osnovne boje. Pojačano znojenje dlanova smetnja je u radu s elektronskim komponentama. Sposobnost dobrog čitanja i osnovne matematičke sposobnosti potrebne su osobama koje se žele osposobiti za zvanje autoelektričara zbog kasnijeg proučavanja tehničkih priručnika. Traži se i dobra sposobnost rasuđivanja zbog uviđanja izvora problema. Poželjna je sabranost u radu. Psihički vrlo nestabilne osobe te osobe sklone alkoholizmu i drugim ovisnostima nisu pogodne za ovo zanimanje.
Osposobljavanje za autoelektričara odvija se u stručnoj školi i traje tri godine. Za autoelektričare je temeljno znanje elektronike, jer se ona primjenjuje u sve većem broju automobilskih dijelova. Stoga su stručni predmeti u programu za osposobljavanje autoelektričara, osim autoelektrike, i elektronskee komponente, elektrotehnički materijali, električne mašine, računarstvo, tehničko crtanje i elementi mašinstva. U ovlaštenom servisu ili autoelektričarskoj radionici učenik uči praktičan dio posla i primjenjuje znanja stečena u školi, kako bi se osposobio za samostalan rad. Učenik u početku samo pomaže iskusnom autoelektričaru, a vremenom dobija sve kompleksnije zadatke i radi sve samostalnije. Na kraju školovanja polaže se završni ispit kojim učnici dokazuju svoju osposobljenost i samostalnost u obavljanju posla. Posljednjih godina zabilježen je velik porast privlačnosti zanimanja koja se mogu izučiti u trogodišnjim programima. Za zanimanje autoelektričara prijavljuje se ponajveći broj učenika, što znatno podiže bodovni prag potreban za upis. Zbog porasta konkurencije pri upisu traže se što bolje ocjene. Za školovanja traži se marljiv rad u radionici i izvršavanje obaveza u školi.
Tokom učenja u autoelektričarskoj radionici vlasnik radionice nagrađuje za rad učenike tako što im isplaćuje novčanu naknadu. Iznosi novčane naknade su različiti, a mogu varirati od sasvim simboličnog iznosa do iznosa prosječne plate u struci. Postoje i mogućnosti veće zarade za prekovremeni rad. Ukoliko učenik prilikom pohađanja praktične nastave pokaže visok stepen sposobnosti i motivacije za rad, postoji mogućnost da se zaposli na istom mjestu. Ostali zbog velike konkurencije imaju prosječne izglede za posao. Zbog zahtjeva zanimanja i uslova rada, određen broj se nakon završenog školovanja odlučuje za promjenu zanimanja. Oni koji ostanu raditi u tom zanimanju, rade najprije kao pomoćnici vlasnika autoelektričarske radionice ili se zapošljavaju u velikom servisu. Nakon tri godine rada i položenog majstorskog ispita mogu otvoriti vlastitu radionicu. Zarada vlasnika autoelektričarske radione zavisi od obima posla, dok su pomoćnici plaćeni fiksno ili po satu. Moguća je dodatna zarada za prekovremeni rad.
Kontakt Informacije
Telefon: +387 52 23 49 26 [Centrala / Sekretar]
Telefon: +387 52 23 49 22 [Direktor]
Adresa: Nikole Pašića br. 4
Email: ss29@skolers.org
